Izjava japanske premijerke Sanae Takaichi o tome koliko malo spava izazvala je reakcije u javnosti i dodatno zaoštrila raspravu o radnoj kulturi u Japanu, u trenutku kada dio društva zagovara skraćivanje radne sedmice na četiri dana.
Šta je premijerka izjavila
Povodom jednog državnog praznika, Takaichi je na platformi X napisala da joj je taj slobodan dan bio poseban blagoslov, jer je po prvi put od preuzimanja dužnosti uspjela spavati punih pet sati. Dodala je da je, otkako je postala premijerka, spavanje od tri sata bilo njena uobičajena norma, a da je bilo perioda kada nije spavala uopće.
Prema njenim riječima, prethodnih nekoliko vikenda provela je zatvorena u premijerskoj rezidenciji, čitajući dokumente vezane za svoj zakonodavni plan. Kako rezidencija japanskog premijera ne zapošljava kućno osoblje poput spremačica, Takaichi je navela da joj je praznik ujedno poslužio i za rješavanje zaostalih kućnih poslova, uključujući peglanje i sitne popravke odjeće.
Kontekst: stav premijerke prema radnom vremenu
Ovo nije prvi put da Takaichi javno govori o svom radnom rasporedu na način koji sugerira da iscrpljujući tempo rada doživljava kao nešto pozitivno, a ne kao problem. Nakon što je u oktobru 2025. godine postala prva žena na poziciji premijera Japana, izjavila je da za sebe namjerava odbaciti sam koncept ravnoteže između poslovnog i privatnog života.
Ubrzo nakon preuzimanja dužnosti, njen pristup radu izazvao je kritike i kada je sazvala osoblje na sastanak u tri sata ujutro. Taj potez je kasnije objasnila kvarom kućnog faks aparata, zbog čega su joj saradnici morali pomoći da pristupi drugom uredu prije ranog sastanka.
Kritike i suprotstavljeni stavovi
Izjava o spavanju od svega nekoliko sati naišla je na kritike, prije svega od strane onih koji zagovaraju bolju ravnotežu između posla i privatnog života. Opozicioni poslanik Toru Kunishige upozorio je da hronični nedostatak sna narušava sposobnost rasuđivanja, te da bi takvo stanje kod nosioca najviše izvršne funkcije moglo predstavljati rizik prilikom upravljanja eventualnim nacionalnim krizama.
Ova kritika dolazi u trenutku kada u Japanu paralelno traje šira debata o dužini radne sedmice. Brojne organizacije u zemlji već nekoliko godina zagovaraju uvođenje četverodnevne radne sedmice, smatrajući da bi takva promjena mogla doprinijeti boljem balansu između poslovnog i privatnog života. Premijerka Takaichi se, prema dostupnim informacijama, protivi ovakvim inicijativama, što njenu ličnu izjavu o vlastitom rasporedu spavanja čini dodatno spornom u očima zagovornika kraće radne sedmice, jer djeluje suprotno smjeru u kojem oni žele da se radna kultura u zemlji razvija.
Šira slika: Japan i problem prekomjernog rada
Ova debata dobija dodatnu težinu u kontekstu novije historije japanske radne kulture. Zemlja je posljednjih godina postepeno pomjerala politiku prema fleksibilnijim radnim uslovima, i to nakon nekoliko istaknutih slučajeva takozvanog “karošija”, japanskog termina koji označava smrt uzrokovanu prekomjernim radom. Ovaj fenomen je u Japanu prepoznat kao ozbiljan javnozdravstveni problem, a slučajevi karošija doveli su do promjena u radnom zakonodavstvu i javnoj politici tokom proteklih godina.
U skladu s tim trendom, vladini zvaničnici u Tokiju su prošle godine uveli politiku četverodnevne radne sedmice za dio zaposlenika, s ciljem poboljšanja ravnoteže između poslovnog i privatnog života, u kontekstu rastuće stope profesionalnog izgaranja i pada nataliteta u zemlji.
Ovakvi napori dijelom odražavaju i promjenu očekivanja kod mlađih generacija zaposlenika. Prema izvještaju Workmonitor kompanije Randstad za 2025. godinu, gotovo tri četvrtine pripadnika generacije Z navodi ravnotežu između poslovnog i privatnog života kao glavni prioritet prilikom odabira poslodavca, čak ispred visine plate.
Da li kraća radna sedmica zaista povećava produktivnost
Zagovornici skraćivanja radne sedmice tvrde da to može istovremeno poboljšati i blagostanje zaposlenika i njihovu produktivnost. Kao primjer se često navodi eksperiment koji je Microsoft sproveo u svojoj japanskoj podružnici 2019. godine, kada je testirao četverodnevnu radnu sedmicu i tom prilikom zabilježio povećanje produktivnosti od oko 40 posto u odnosu na period redovnog, petodnevnog radnog rasporeda.
Ovakvi rezultati se u stručnoj javnosti tumače oprezno, s obzirom na to da je riječ o jednom vremenski ograničenom testu unutar jedne kompanije, te da se efekti skraćene radne sedmice mogu razlikovati u zavisnosti od prirode posla i sektora u kojem se ovakav model primjenjuje.
Zašto je nedostatak sna relevantna tema
Nedostatak sna je, nezavisno od konkretnog slučaja premijerke Takaichi, tema kojom se dugo bavi medicinska struka. Hronično nespavanje dovodi se u vezu sa smanjenom koncentracijom, sporijim donošenjem odluka i, na duži rok, povećanim rizikom od niza zdravstvenih problema. Ipak, procjena zdravstvenog stanja bilo koje konkretne osobe, uključujući posljedice dugotrajnog nedostatka sna, pitanje je za medicinsku struku, a ne predmet novinarske ocjene.
Šta dalje
Rasprava o radnom rasporedu premijerke Takaichi vjerovatno će se nastaviti paralelno sa širom debatom o dužini radne sedmice u Japanu, s obzirom na to da predstavlja dvije suprotstavljene vizije, njen lični, iscrpljujući pristup radu naspram inicijativa za skraćivanje radnog vremena koje zagovaraju dijelovi japanskog društva i privrede.
